Prijateljstvo koje se menja (a mozda i nestaje)


Hej dame,
opet ja sa svojim problemčićima!

Ne znam da li znate, ali imam najboljeg druga. Za potrebe ovog bloga, zvaćemo ga Bojan. Bojan je od mene mlađi godinu dana. Išli smo u jako slične škole, učionica do učionice, ali zanimljivo je da se za vreme školovanja nismo poznavali. Tek nekih dve godine nakon što sam završila školu, slučajno smo se upoznali.

Na prvu mi se učinio umišljenim, ali već nakon kratkog druženja shvatila sam da to uopšte nije tako. Od tog momenta gledam na Bojana kao na rođenog brata. Između nas nikada nije bilo nikakvih problema... sve do sada.

Naime, Bojan je našao devojku. Zvaćemo je Ivana. Ivana mu pruža pažnju kakvu zaslužuje, često dolazi u naš grad da bi se videli, a ponekad i nas troje zajedno izlazimo.
Međutim, problemi su počeli kada sam prvi put posumnjala da Ivana možda ima skrivene namere. Sve mi je to delovalo previše dobro da bi bilo istinito. Videla sam koliko je Bojan srećan s njom i nisam želela ništa da mu govorim, niti da drugima pričam.

Ali, Bojan se promenio.
Nema više vremena za mene.
Kad ga pozovem da se vidimo, uvek je sa njom. Ajde, to mogu da razumem – u vezi su i normalno je da provode vreme zajedno.
Problem je što se dešava da se dogovorimo dan ranije da se vidimo, a onda mi on sat-dva pre dogovora javi da ipak ne može, jer dolazi Ivana. Ne bi to bio problem da se ne dešava baš svaki put kada nešto isplaniramo.

Jednom me je Ivana pitala:

"Da li je sve u redu između tebe i Bojana? Pre si mi stalno pričao o njoj, a u poslednje vreme ništa."

Imamo i zajedničku grupu u kojoj smo nas troje, i isti dan kada mi je Ivana poslala tu poruku, napisala je u grupi:

"Ne bih htela da ja stanem između vas dvoje i pokvarim vam prijateljstvo."

Bojan je na to odgovorio:

"Između nas niko ne može stati i naše prijateljstvo niko ne može pokvariti."

Ja sam tada samo napisala da je sve u redu... Iako, iskreno, ništa nije bilo u redu.

Ne očekujem od Bojana da svako veče izlazi sa mnom, niti da mu budem prioritet kao devojka. Ali mislim da nije fer da stalno pomera i otkazuje naše planove zbog nje.
Rekla sam mu da ga više neću zvati i da ga neću "zamarati", i to zaista i poštujem.

Ali isto tako znam – da me sada, u pola dva ujutru, nazove i kaže da su raskinuli i da mu treba razgovor – ja bih bez razmišljanja sela u auto i otišla kod njega.



Do sledeceg javljanja

Online djevojka

Коментари

Популарни постови са овог блога

Prvi blog

Ljubav?...

Drugaricin bivši